Granični poremećaj ličnosti i terapija

Što je poremećaj ličnosti?

Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe, prevladava u različitim aspektima funkcioniranja pojedinca, nefleksibilan je, počinje u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, stabilan je tijekom vremena te dovodi do različitih vrsta smetnji.

Granični ili emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti

Granični poremećaj ličnosti (engl. borderline) najčešći je poremećaj ličnosti u kliničkoj praksi. Osnovna karakteristika graničnog poremećaja ličnosti jest prevladavajući obrazac nestabilnosti u međuljudskim odnosima i emocionalnom doživljavanju te izrazita impulzivnost. Spomenute značajke javljaju se u ranoj odrasloj dobi i vidljive su u različitim kontekstima. Osobe s ovim poremećajem nerijetko pribjegavaju različitim autodestruktivnim ponašanjima kao što su samoozljeđivanje te pokušaji samoubojstva. Ljudi sa graničnom ličnošću, od kojih su većina žene, nesigurni su u viđenju samih sebe, raspoloženjima, ponašanju i međusobnim odnosima (koji su često burni i intenzivni). Granična ličnost postaje očita u ranoj odrasloj dobi, ali se sa dobi prevalencija smanjuje. Osobe s ovim poremećajem često pokazuju neprimjerenu i jaku srdžbu koju prati ekstremna promjena njihovog pogleda na svijet, na sebe same i na druge, a kreće se od crnog na bijelo, od mržnje do ljubavi ili obratno. Ljudi sa graničnim poremećajem ličnosti koji se osjećaju napuštenima i samima mogu se pitati postoje li oni uistinu (tj. ne osjećaju se stvarnima). Nerijetko su lako razdražljivi, a po obrascu impulzivnog ponašanja mogu se upuštati u nepromišljeno često mijenjanje partnera ili zloupotrebu droga. S vremena na vrijeme njihova disocijacija od realiteta može doseći kvalitetu kratkih epizoda psihotičkog i/ili paranoidnog mišljenja i halucinacija.

Za postavljanje dijagnoze u pravilu mora biti prisutno pet od devet sljedećih kriterija:

  1. Grčevito nastojanje da se izbjegne stvarno ili zamišljeno napuštanje od strane druge osobe
  2. Obrazac nestabilnih i intenzivnih međuljudskih odnosa koje obilježava odlazak iz jedne u drugu krajnost, tj. idealizacija i obezvređivanje
  3. Poremećaj identiteta: izrazito i ustrajno nestabilna slika o sebi ili doživljaj sebe
  4. Impulzivnost najmanje u dva područja koja predstavljaju opasnost za samoga/samu sebe (npr. trošenje novca, spolni odnosi, upotreba psi­hoaktivnih tvari, nepažljivo upravljanje automobilom, napadi prejedanja)
  5. Ponovljeni pokušaji samoubojstva, geste, prijetnje ili samoozljeđivanje
  6. Emocionalna nestabilnost uzrokovana izrazitim promjenama raspoloženja (npr. intenzivna povremena disforija, razdražljivost ili tjeskoba koji obično traju nekoliko sati, a rijetko dulje od nekoliko dana)
  7. Kroničan osjećaj praznine
  8. Neprikladna, jaka ljutnja ili teško kontroliranje ljutnje (npr. učestali ispadi bijesa, stalna ljutnja, ponovljene tučnjave)
  9. Prolazne, sa stresom povezane paranoidne misli ili teški simptomi disocijacije


Granični poremećaj ličnosti ima višestruko podrijetlo, a važna su i sljedeća tri čimbenika: 1) traumatska i kaotična obiteljska sredina, uključujući ranu separaciju, zanemarivanje, emocionalno neslaganje u obitelji, neosjetljivost na dječje osjećaje i potrebe, te traumu različita intenziteta. 2) osjetljiv temperament, 3) okidajući trenuci kao pokušaj stvaranja intimnog odnosa, odlazak od kuće ili proživljavanje silovanja ili drugog traumatskog iskustva, što sve može biti katalizator simptoma ovog poremećaja.


Pomaže li psihoterapija?


Kognitivno-bihevioralna terapija graničnoga poremećaja ličnosti usmjerena je ka ojačavanju sposobnosti osobe u nošenju s neugodnim emocijama bez gubljenja kontrole ili destruktivnog ponašanja. Istraživanja također pokazuju kako do vidljivih poboljšanja dolazi tek nakon otprilike jednogodišnje terapije, iako je za mnoge oboljele od ovog poremećaja potreban i duži tretman. Neovisno o terapijskom pristupu, faktori koji su se pokazali izrazito korisnim u terapiji ovog poremećaja su: čvrst terapijski odnos te praćenje samouništavajućeg i suicidalnog ponašanja, stvaranje hijerarhije prioriteta, uvažavanje bolesnikove patnje i doživljaja te pomaganje u preuzimanju odgovornosti za vlastite postupke. Ostale komponente uspješne terapije oboljelih od graničnog poremećaja ličnosti jesu poticanje razmišljanja - umjesto impulzivnog djelovanja, ublažavanje bolesnikove sklonosti prema rascjepu i postavljanje granica za svako samouništavajuće ponašanje. Iako postoji malo podataka o učinkovitosti grupnog pristupa, pokazalo se da bi takvi načini liječenja mogli biti korisni u kombinaciji s individualnom terapijom i drugim vrstama liječenja. Korisnim se pokazao i psihoedukativni pristup u okviru obiteljske terapije. Rezultati terapije, kao i u slučaju većine smetnju u mnogome ovise o angažmanu, motivaciji, no i o izraženosti smetnji osobe u tretmanu te su napretci prvenstveno individualni. Smatrate li da bolujete od smetnji u okviru graničnoga poremećaja ličnosti u KLINIČKOM STUDIJU možete potražiti stručnu pomoć u učenju strategija nošenja s Vašim specifičnim smetnjama te tako unaprijediti kvalitetu svoje svakodnevice. Također, dostupna je i terapija prema principima Shema terapije, znanstveno potvrđenoga pristupa, između ostaloga i tretmanu GPL-a, koja kombinira KBT s proradom traumatskih emocionalih sadržaja i obrazaca iz osobne povijesti razvoja osobe. Više o Shema terapiji pročitajte na: https://schematherapybelgrade.com/sr/benefits-of-st/