Anksioznost jednostavnim rječnikom možemo definirati kao
sklonost tjeskobnom promišljanju tj. predviđanju katastrofičnih ishoda
određenih situacija. Pri tome, vjerojatnost pojave neželjenih ishoda
iracionalno je precjenjena, dok su vlastite sposobnosti suočavanja u značajnoj
mjeri podcjenjene. Anksiozne osobe često su zabrinute kako će se dogoditi nešto
loše po njih ili okolinu te se čini kako s poteškoćom prihvaćaju objektivno
malenu vjerojatnost takvoga ishoda. U ovome stanju često se osjećaj da će se dogoditi nešto loše
uzima dokazom za prisutnost opasnosti. Ono što dodatno otežava racionalno
sagledavanje situacije vjerovanje je kako će pretjerana briga preduhitriti bilo
kakva neugodna iznenađenja ili pripremiti osobu na najgori ishod.
Ukoliko ste
kronični brižnik, možda ste
primjetili kako Vam rečenice često završavaju sa “da, ali što ako...”. Ovakav način mišljenja potiče Vaš um u
produciranju različitih neželjenih ishoda za koje smatrate da je potrebno
pripremiti se. Nadalje, može Vam se činiti kako se ne nazire kraja izvorima
Vaših briga. Čak i ako ishod situacije bude zadovoljavajući, često se javlja
misao kako ni to “ne garantira kako se nešto loše neće dogoditi u budućnosti”. Takve misli i/ili predodžbe stvaraju
začarani krug anksioznosti i brige. Kada
je opisana sklonost brizi dugotrajna, visoko izražena te se vezuje uz različite
vrste situacija, govorimo o generaliziranom
anksioznom poremećaju.
Dakle,
postavlja se pitanje kako si u ovakvim situacijama možemo pomoći sami? Anksiozne osobe često s vremenom
razviju naviku izbjegavanja situacija koje im stvaraju tjeskobu. Stoga pokušajte
prepoznati izbjegavate li štogod radi vlastite anksioznosti (npr. izbjegavanje
javnih nastupa). Nadalje, pokušajte se suočiti s onime što izbjegavate izlažući
se takvim situacijama postepeno. Postavljajte si male ciljeve te ih zapišite i
započnite s onima koji Vam se čini najlakšim (npr. Izložiti seminar pred jednom
bliskom osobom koja je upoznata s Vašom poteškoćom). Umjesto izbjegavanja
neželjenih situacija pokušajte što dulje ostati u situaciji koja je izvor
tjeskobe. Potrebno je također osvijestiti što predviđate da će dogoditi s Vašom
anksioznošću ukoliko ostanete u situaciji koja izaziva tjeskobu. Česta je naime
pretpostavka kako će se anksioznost pogoršavati, kako će se stanje tjelesnog
nemira trajno pojačati ili kako se neće moći uspostaviti kontrola nad vlastitim
mislima. Ovo međutim nije slučaj. Anksioznost često u jednom trenutku dosegne svoj
vrhunac te se prirodno počinje smanjivati.
Osim izbjegavanja, česta su i
pribjegavanja stvarima ili ponašanjima koja stvaraju osjećaj sigurnosti. Tako
primjerice osoba koja se plaši paničnog napadaja može razviti naviku odlaska od
kuće isključivo u pratnji drugih osoba. Iako sigurnosna ponašanja stvaraju trenutni osjećaj olakšanja, dugoročno
održavaju anksioznost jer onemogućavaju spoznaju kako se ništa loše ne bi
dogodilo ukoliko nisu prisutna. Stoga je od pomoći pokušati testirati stvarni
ishod situacije ukoliko sigurnosno
ponašanje nije prisutno. Što je izbjegavanje određene situacije veće,
stvara se dojam kako je situaciju sve teže prevladati, što će Vas povratno
učiniti anksioznijima. Stoga malim koracima pokušajte prekinuti začarani krug i
pružiti priliku novim strategijama kako bi unaprijedili vlastito psihološko
blagostanje.
